O autorici
Dozvoli da ti se predstavim.
Zovem se Karmen Buneta a moja misija je biti ti podrška i pratnja dok otresaš sa sebe sve što zatomljuje i guši tvoju Dušu u izražavanju svoje jedinstvenosti.
Čitavo moje djetinjstvo i mladost obilježili su strah, nerazumijevanje i stid od izražene hipersenzibilnosti, izuzetno jake intuitivnosti, neodoljivog čeznuća za božanskim, snažnog osjećaja za energetski prostor koji obavija ljude i okolinu, percipiranje Istine i svijeta van pet priznatih osjetila,…
To sve je odrastanje u destruktivnoj obiteljskoj situaciji i među užasavajuće okrutnom djecom kojima sam bila okružena učinilo još kompleksnijim.
Iz nerazumijevanja i neznanja kontroliranja svojih darova, straha od same sebe i načina na koji me drugi percipiraju, osjećaji nepripadanja, odvojenosti, nesigurnosti, odbačenosti, nerazumljenosti, različitosti,…s vremenom su samo sve više rasli.
To je bio period kada sam ja postajala sve manja i manja a oko sebe dizala sve veće i veće ograde, zidine i bedeme kako bi se sačuvala od boli.
Čitavo to vrijeme taj dio mene nikada nitko- pa ni ja, nije prihvatio, volio, poslušao niti želio razumjeti.
Ugledao je svijetlo dana tek pred tadašnjom mojom prijateljicom Sanjom koja kao da mi je u tom trenutku otvorila neka čarobna vrata i pokazala mi jedan sasvim drugačiji Svijet.
Tu sam, doduše još nesigurno i stidljivo ali obazrivo i brižljivo polako počela razmotavati i proučavati svaki duhovni dar s kojim sam došla na Zemlju, kao i svaku svoju neobičnost.
Moji prvi susreti sa dubokim radom na sebi dogodili su se kroz meditativne tehnike kao što su Kontemplativna molitva, Rāja joga, budističke meditacije, ThetaHealing, A zatim i Mindfulness.
Na samim počecima upoznavanja i razvijanja mojih osobnih darova, svu svoju pažnju i ljubav posvetila sam radu na traumama.
Neutaživa glad za oslobađanjem od težine emocija koje su bile nagurane u svaki kutak mene, od stravičnih pa do tužnih i vječno bolnih sjećanja, do riječi i rečenica koje nikako da zamru povlačeći se s jednog na drugi kraj mojega uma, gurala me i gonila stalno naprijed.
U trenucima kada nisam imala snage ta ista glad za slobodom vukla me za sobom poput stare krpe, ne dajući mi ni minute mira ni odmora.
I ja sam se mjenjala drastičnom brzinom.
Moja percepcija, shvaćanje svijeta oko sebe, viši uvidi i razumjevanje zakona prirode, sve veće prihvaćanje same sebe i svega što je bilo dio mene a što sam toliko dugo zatomljivala, ignorirala i skrivala, stidjela se i bježala, samo me vodilo i otvaralo mi neke nove horizonte koje valjda Svemir čuva da nam uruči onoga trenutka kada smo spremni.
Nepokoloebljiva upornost, ta moja strast prema slobodi, intenzivna posvećenost i neumoran radu na sebi, dovele su me relativno brzo do sasvim novih uvida, načina, smjerova i spoznaja i moj način rada počeo se razvijati na sasvim drugačiji način od svega meni do tada znanog i kretati se u potpuno drugačijem smjeru.
Na rad s traumama s vremenom se spontano nadovezalo prihvaćanje sebe, intuitivno življenje i apsolutna sloboda, te se u tim područjima intenzivno nastavljam razvijati i neumorno slijediti tu svoju strast.
Kako se moja ljubav prema radu na sebi širila na rad s drugim ljudima, samim time je i moja posvećenost prema ovakvoj vrsti rada počela rapidno rasti i galopirajućom brzinom zauzimati sve značajniju količinu mojega vremena i spontano je postala i ostala moje novootkrivena jedna i jedina smisao i svrha mojega postojanja.
Kroz taj rad na drugima duševljavala me i u potpunosti pljenila moju pozornost usmjerenost na svaku osobu zasebno, na njihove pomake, promjene u percepciji, građenje stabilnosti, a kroz ovakav individualan rad imala sam prilike uči duboko u njihovu srž.
I tako se to odvijalo, otprilike desetak godina, paralelno uz rad sa samom sobom.
Ali kako mi se čitav moj svijet svodio na rad i nisam imala granice u tom guštanju, krajem 2024. dovela sam se do potpunog burnouta, i gotovo prestala raditi s klijentima i okrenula se opet intenzivnom radu samo na sebi.
Možda je to sve spontano bilo potaknuto i dijagnozom autističnog adhd-a, koja me dočekala početkom 2024., ne znam -to ne mogu sa sigurnošću reći, ali mogu reći da je taj papir potaknuo unutar mene milijun pitanja ali isto tako dao i milijun odgovora.
A jedan od njih je objašnjeno da ovo moje iznad u tekstu napisno:” i spontano je postala i ostala moje novootkrivena jedna i jedina smisao i svrha mojega postojanja.”-u stvari se nazova specijalni interes. :))
Kroz te moje škakljive dvije godine burnouta, osjećala sam da mi je postalo malo i skučeno raditi individualno, onaj osjećaj -kao da više ne rastem, nemam šta tu više tražiti, postalo mi je monotono i gubim vrijeme, a kako se moj burnout bližio kraju, to mi se kroz situacije sve više i više kristaliziralo.
Tu je odluka pala da ću raditi isključivo s grupama.
I evo nakon svega bliži se 10-2026., i dok dodajem ovaj dio u bio paralelno kreiram programe i radionice, isprobavam nove modele rada kroz pilot grupe, razmišljam na koji način da napravim promociju toj mojoj knjizi koja je jedino šta je izniklo u tom ludom dvogodišnjem periodu, tražim šta sam najviše voljela i u čemu sam uživala i gledam kako to prebaciti u grupni rad.♡
I znaš šta, mirno mi je.
I lijepo mi je.
Certifikati
Gostovanja, suradnje i autorski rad
Arhiva rada 2020-2026
Arhiva rada 2015-2020
