Arhiva 2015-2020
Nakon završenog osnovnog tečaja Thetahealinga, i kada sam vidjela da to meni odlično djeluje i ima velikog pomaka i smisla, ne računajući odlaske na vježbaonice i razmjene tretmana na seminarima, nešto više od godinu dana posvetila sam isključivo intenzivnom radu na sebi. Toliko sam imala stvari koje sam željela kod sebe očistit i otpustit, da nisam uopće razmišljala u smjeru, a niti se vidjela u opciji da mi tretmani i rad na drugima postanu smisao života i jedini posao.
No eto, to se na kraju izdešavalo tako spontano i neprimjetno da sam se jedva uspjela složiti i snaći, a već sam trebala registrirati djelatnost. Moj prvi obrt nosio je naziv Tvornica Radosti i moram priznat da me gazio, davio i ubijao administracijom.
Uvijek mi je bilo zanimljivo to kako nekim stvarima uopće ne vladamo, samo se stvore tu i jesu, i toliko smo impresionirani njima da sve drugo kao da prestane postojati. To se meni desilo s tim radom na sebi i drugima, doslovno su mi postali zrak, smisao dana i svrha života.
Prije nego što sam se za vrijeme korone u potpunosti posvetila individualnim tretmanima i pretežno pojedinačnom radu s klijentima, moj rad je od negdje mislim krajem 2018. uključivao i putovanja, predavanja, seminare i radionice uživo. Nažalost, mnoga od tih događanja nisam zabilježila u objavama niti u pričama na društvenim mrežama. Sve je samo išlo svojim tokom i nekim ludim tempom.
U to vrijeme prije korone, svi smo živjeli više ‘u trenutku’ i na samom terenu, a puno manje na mrežama. Stvari su se tada jednostavno događale same od sebe.
Život me baš mazio. Samo sam putovala, a radionice i susreti bili bi organizirani uz put, na radionici koja je u tijeku ili uz poziv ekipice koja se sama organizirala ili organizatora neke manifetacije. Sve bi tako lijepo i smisleno, imala bi popunjeno po mjesec do mjesec i pol unaprijed. Tretmani isto tako. Ljudi su se samo stvarali, ja sam samo upisivala dogovoreno vrijeme u svoj kalendar.
Taj životni flow je nešto najljepše u šta možeš upasti. Sve ide samo od sebe, ne razmišljaš, matematika ti ne treba, briga nemaš, um ti je tako slobodan da uopće nemaš osjećaj da ga koristiš.
Uživala sam u tom stvaranju i radu s ljudima. U stvari, sa sigurnošću mogu reći da je to bilo vrijeme u kojem sam se osjećala najviše voljenom.
I tako sam prolazila kroz sve, ne razmišljajući uopće da će mi jednog dana biti žao što nemam više zapisa iz tog predivnog razdoblja. Slažući ove sitnice koje sam našla, tek sada vidim kako mi razbude sjećanja i osjećaje vrate, i znam da sam ih bar kao svoje privatnu kolekcijicu trebala sve bilježiti.
PROFIL FBMOJA PRVA TEMATSKA RADIONICA 19.12.2018🎯
🎯SEMINAR U LJUBLJANI 05.02.2020.
🎯SLIKICA NAKON SEMINARA 31.05.2020 ZAGREB
TH SEMINAR 15-17.09.2020. RIJEKA
TEMATSKA DUŽIONICA 30.03.2019.
🎯PYRAMID YOGA FESTIVAL 26-28.07.2019.
TRETMANI KROZ VOĐENE MEDITACIJE
Vidi više O meni
