Karmen Buneta
Oslobodi samoga sebe
Ti ako si ne oprostiš i ne otpustiš greške koje si napravio, stvari koje si krivo učinio, odluke koje si pogrešno donio, sve što jesi ili nisi učinio, a sada više ne možeš nikako ni na koji način promijeniti, teško ćeš zatrpan time svime rasti.
Dok god bilo što od toga držiš skutreno u svojim mislima i u svome srcu, živjeti punog sebe i sve svoje vrline postaje ti ravno usponu na planinu.
Taj stalan osjećaj nesigurnosti, jadnosti i srama konstantno te usporava i vuče prema dolje.
Bitno je da nađeš način na koji ćeš se suočiti sam sa sobom i sa svime što je iza tebe.
To je prošlost kojoj moraš zatvoriti vrata, čak i onda; u stvari, pogotovo onda kada misliš da je učinjena najveća nepravda.
Prihvaćanje da nešto što je bilo ne možeš ispraviti, vratiti niti promijeniti, ne mijenja sve ono što se dogodilo i odluke koje si donio.
Ali drastično izokreće kvalitetu nastavka tvojeg života.
I moraš razumjeti da to nije nešto na što se možeš natjerati, ne možeš to učiniti na silu.
To je nešto s čim sjedneš sam sa sobom i u miru razvrtiš čitav događaj u svojoj glavi, pohvataš sve konce i dopustiš si da to odradiš fokusirano i bez da se požuruješ.
Bitno je da se ne kritiziraš.
I da u tim trenucima gledaš na samoga sebe i razgovaraš sa sobom, kao što bi razgovarao sa osobom koja ti je neizmjerno draga.
Vrijeme ne možeš vratiti i ne možeš promijeniti što je bilo, ali zato možeš sada iz ove perspektive i u ovome trenutku zatvoriti te stare priče jednu po jednu u svojoj glavi.
Jer sve dok ih nisi sam razložio, one ostaju otvorene i iskaču onda kada se najmanje nadaš.
Kada budeš promatrao svoje situacije, osim što ćeš ih secirati i zatvarati u svojoj glavi i moći u dubinu vidjeti i razumjeti sebe, vrlo je moguće da ćeš za neke poželjeti vidjeti i ima li mjesta za popravak ili je situacija fiksna.
Kada kažem fiksna, mislim na ono što je trajno gotovo, i kada se okreneš, nemaš što vidjeti.
No ima stvari koje nisu takve i gdje ima mjesta za učiniti korak.
I tu moraš dobro razlučiti i sam odlučiti želiš li taj korak i na koji način učiniti ili ne.
Jer to što se nekome ispričaš ili kažeš da si pogriješio, ne znači automatski da su ti vrata otvorena.
Moraš biti spreman i na odluku druge strane da ne prihvati ispriku ili da te izignorira.
Što je svakako u redu i što treba prihvatiti, dopustiti i držati se granica koje su ti postavljene.
Zato, ako odlučiš učiniti takvo nešto, budi smjeran prema drugoj strani, kao i prema odgovoru koji dobiješ.
Jer kako sebi dopuštaš samostalno donositi odluke, isto tako je bitno da to dopuštaš i drugima.
Bit svega ovoga i tako nije vraćanje na staro i “povratak otpisanih”, nego zatvaranje poglavlja unutar samoga sebe kako bi si dopustio slobodno krenuti dalje.
I tvoja usmjerenost treba točno ići tim putem, ostalo sve što se i ako desi, samo je dodatan benefit.
Tvoj najveći dobitak u ovoj priči je u stvari isključivo tvoj.
A to je da si možeš dopustiti biti sretan, ispunjen, radostan, a bez da se osjećaš dužan vječno patiti ili kažnjavati samoga sebe za ono što ne možeš promijeniti.
Sada si druga osoba, nisi više isti kao prije.
Sada vidiš gdje si mogao i trebao drugačije.
I upravo zato te toliko muče te stare davne stvari u kojima iz svoje današnje perspektive vidiš da je moglo drugačije.
Ali kada dozvoliš sebi razumjeti onoga prošloga sebe, onu osobu koja si bio u tim situacijama i sa svim tim teretima i ograničenim mogućnostima, lakše je oprostiti sebi i krenuti dalje.
I razlika je velika krećeš li se dalje kroz život fokusiran na svoju ljestvicu koju podižeš samome sebi tempom koji ti odgovara, ili kada ti život prolazi u stalnom guranju samoga sebe na dno i nemogućnosti oprosta.
© Karmen Buneta | Sva prava pridržana. Klikni na strelicu za više info
Ovaj tekst je autorsko djelo. Svako kopiranje, prenošenje ili korištenje dijelova teksta bez navođenja autora i poveznice na izvornu stranicu nije dopušteno.
