Kako unutra tako van

Svijet oko nas je raznolik a doživljavamo ga na onaj način na koji doživljavamo sebe.

Ako sebe vidimo isključivo kao fizičku osobu na taj način ćemo promatrati i svijet oko sebe.

S druge strane, ako vidimo sebe kao duhovno biće na taj način ćemo se odnositi i prema svjetu u kojem živimo.

Mi smo svi različitih percepcija.

I nitko nije u krivu.

Onako kako se percipiramo, kako razumijemo sebe, svoje emocije, osjećaje, unutarnje i vanjske doživljaje, na taj isti način ćemo se ophoditi prema sebi i prema drugima.

Na svijetu ne postoji apsolutno ništa što je manje vrijedno.

I njihova vrijednost u svijetu koji nas okružuje ne ovisi o našem poimanju stvarnosti, a niti o tome da li su oni nama dragi, da li nam služe, da li su dobri prema nama, ugodni oku ili ne.

Nije moguće prisiliti niti sebe a niti druge ljude da vide svijet na drugačiji način.

I to je čarolija raznolikosti.

S produbljivanjem percepcije i rastom razumijevanja prema sebi, paralelno raste i naša otvorenost prema nepoznatom.

Na taj način širimo svoje vidike.

Kao što sam već rekla, naš pogled na sebe i svijet oko nas je točno onoliko širok koliko je široka naša percepcija.

Tek odmicanjem od tog okvira spoznajemo njegovu veličinu.

Jer dok god svijet promatramo iključivo kao materijalan i fizički, ostajemo ograničeni.

Zato, ako gledaš na sebe isključivo kao materijalno biće koje se rodi, živi i umire, u pravu si- to je stvarno tako.

Isto tako, ako vidiš sebe i svijet oko sebe kao duhovnu manifestaciju, isto si u pravu.

Ključ je pusti ljude da žive onako kako osjećaju da je najbolje za njih.

Jer tu privilegiju dajemo i sebi.