Svijet oko nas je raznolik a doživljavamo ga na onaj način na koji doživljavamo sebe.
Ako sebe vidimo isključivo kao fizičku osobu na taj način ćemo promatrati i svijet oko sebe.
S druge strane, ako vidimo sebe kao duhovno biće na taj način ćemo se odnositi i prema svjetu u kojem živimo.
Mi smo svi različitih percepcija.
I nitko nije u krivu.
Onako kako se percipiramo, kako razumijemo sebe, svoje emocije, osjećaje, unutarnje i vanjske doživljaje, na taj isti način ćemo se ophoditi prema sebi i prema drugima.
Na svijetu ne postoji apsolutno ništa što je manje vrijedno.
Samim time, niti jedna osoba a i niti jedno živo biće nije manje vrijedno.
I njihova vrijednost u svijetu koji nas okružuje ne ovisi o našem poimanju stvarnosti, a niti o tome da li su oni nama dragi, da li nam služe, da li su dobri prema nama, ugodni oku ili ne.
Iako bi mi to željeli, nije moguće prisiliti niti sebe a niti druge ljude da vide svijet na drugačiji način.
I to je čarolija raznolikosti.
S produbljivanjem percepcije i rastom razumijevanja prema sebi, paralelno raste i naša otvorenost prema nepoznatom.
Na taj način širimo svoje vidike.
Kao što sam već rekla, naš pogled na sebe i svijet oko nas je točno onoliko širok koliko je široka naša percepcija.
Tek odmicanjem od tog okvira spoznajemo njegovu punu širinu.
Jer dok god svijet promatramo iključivo kao materijalan i fizički, ostajemo ograničeni.
Zato, ako gledaš na sebe isključivo kao materijalno biće koje se rodi, živi i umire, u pravu si- to je stvarno tako.
Isto tako, ako vidiš sebe i svijet oko sebe kao duhovnu manifestaciju, isto si u pravu.
Ključ je pusti ljude da žive onako kako osjećaju da je najbolje za njih.
Jer tu privilegiju dajemo i sebi.